Sagrađen između kraja 17. i početka 18. vijeka, ovaj most predstavlja jedan od ključnih simbola arhitektonske baštine Livna. Prema lokalnoj predaji, most su izgradili kožari, poznati kao tabaci, čije su radionice bile smještene u blizini, koristeći most kao ključnu tačku za transport i trgovinu svojih proizvoda. Ovaj most nije samo izvanredan primjer tradicionalnog graditeljstva, već i mjesto koje odiše duhom prošlih vremena, kada su zanatlije bile srce i duša urbanog života. Stoji kao tihi svjedok mnogih generacija i priča koje su oblikovale ovaj grad, čineći ga nezaobilaznim dijelom kulturne i historijske ture kroz Livno.

Sredinom 17. vijeka, tokom perioda intenzivnih sukoba između Turaka i Mlečana i čestih upada uskoka, Livno postaje strateški važno vojno mjesto. U to vrijeme, oko starog grada se gradi nova tvrđava sa kulama. Među brojnim kulama, poput Klanac-kule, Poletače, Ćošak-kule, Evrem kule, Atlagića kule, Firdusove kule, Smailagića kule i Veis-kule, najveća i najbolje očuvana je Veis-kula. Očuvana je do visine grudobrana, koji su srušeni. Unutrašnji promjer kule iznosi 3,5 metara, a zidovi su debeli do 3,8 metara. Prema gradu, kula ima veći prozorski otvor. Ova kula ponekad nosi i naziv kula Starca Vujadina.

Godine 1833. na lokalitetu Brina, koji je od tada poznat kao Gorica, u blizini Livna, franjevci su kupili zemljište sa kućom i uselili se na njega. Nedugo potom, izgradili su dodatnu zgradu koja je služila kao crkva. Zahvaljujući naporima fra Lovre Karaula, 1853. godine dobijena je pašina zapovest, koja je omogućila izgradnju crkve i samostana u Livnu. Projekt za crkveni i samostanski kompleks osmislio je tada ugledni splitski arhitekt Franjo Moyses, a gradnja je započela naredne, 1854. godine.

Polovinom narednog vijeka, projekt je nadopunio ugledni hrvatski arhitekt Josip Vancaš. Crkva je dobila svoj sadašnji izgled nakon što je izgrađen sjeverni zvonik, postavljene keramičke pločice i izrađen kor. Zidovi i strop crkve ukrašeni su slikama i dekoracijama koje je 1906. godine naslikao Marco Antonini. Danas, ova crkva nosi ime svetih Petra i Pavla i predstavlja važnu kulturnu i duhovnu tačku u Livnu.

Livanjsko polje, najveće krasno polje u Bosni i Hercegovini, predstavlja jedinstveni prirodni fenomen i važno stanište za brojne vrste biljaka i životinja. Ovo ogromno polje, poznato po svojoj izuzetnoj prirodnoj ljepoti, prostire se u blizini grada Livna i privlači ljubitelje prirode i istraživače iz cijelog svijeta.

Jedna od najzanimljivijih atrakcija Livanjskog polja su divlji konji, koji slobodno tumaraju njegovim prostranstvima. Ovi konji, koji su se vremenom prilagodili na život u divljini, predstavljaju rijetku i fascinantnu pojavu u Evropi. Smatra se da su potomci domaćih konja koji su se oslobodili ili su ostavljeni na polju tokom različitih istorijskih previranja u regiji.

Posmatranje divljih konja u njihovom prirodnom okruženju pruža jedinstven doživljaj za sve posetioce. Livanjsko polje također nudi i druge aktivnosti poput planinarenja, biciklizma i fotografisanja, čineći ga idealnim mestom za ljubitelje prirode i avanture. Ova neprocjenjiva prirodna baština je vitalni deo kulturnog i ekološkog identiteta regije, te igra ključnu ulogu u očuvanju biološke raznolikosti i prirodnih ljepota Bosne i Hercegovine.